Početna / Neispričane priče / MOJA BANJALUKA

MOJA BANJALUKA

Svako od nas ima neko posebno mjesto. Da, baš to mjesto za koje nas veže ono nešto, što ni sami ne znamo šta je. Uvijek mu se rado vraćamo, iako znamo da nam nikada neće odati tajnu te vječite privlačnosti.

Ognjenu Bogdanoviću je Banjaluka jedno od tih mjesta. U nastavku vam donosimo neispričanu priču o Banjaluci, Ognjenovom rodnom gradu.

 

Moja Banjaluka

Grad na Vrbasu ili kakose vjeruje biv i Orbaz, zasigurno prednjači u jednoj stvari, iza koje ću uvjek sa ponosom da stanem. To je jedan od najlijepših gradova na svijetu. Pogotovo na jesen kada vatrene boje, zajedno sa mirisom kestena, ukrase svaku ulicu i svaki park Banjaluke. Činjenica je da osim za crijepove na krovovima kuća, možemo da zahvalimo Austro-ugarskoj na sađenju na sedmine hiljada mladica kestena, koje su danas i zaštitni znak ovog grada. Banjaluka, iako nedovoljno velika, nikada nije kaskala za velikim metropolama. Kada dođe ljeto, i kada sunce neumorno peče i obasja grad, svako ko pozorno pogleda, može da vidi ljepotu starih građevina, koje svoj odraz ostavljaju i u staklu novih velikih zgrada, kao i jedan veseli, uzburkani život na Vrbasu i oko tvrđave. Kao dijete rođeno na zimu, ne mogu sebi da dam za pravo da pokušam,a kamoli da govorim o Banjaluci prekrivenoj snijegom. Tu nestvarnu ljepotu jednostavno sami morate da vidite i da osjetite taj mir kojim grad odjekuje. Banjaluka u proljeće, dovela je na svijet mog mlađeg brata, koji mi nikada nije dopustio da odrastem, i koji mi ulijeva želju i nadu da ćemo jednoga dana učiniti ovaj grad još ljepšim i ostaviti ga takvim za neke buduće generacije.

Kada moj grad iscjedi i poslednje kapi sunca, tek tada se Banjaluka pokazuje u svom punom svjetlu. Tada Banjaluka, niti u mraku, niti previše osvjetljena otkriva zašto je Banjaluka grad studenata, najlijepših žena i pokojeg Slovenca, koji vrlo rado obilazi noćni život našeg grada. I onda se zapitate zašto bi iko želio da ide odavde, da napusti ovaj djelić raja na zemlji? I nažalost uvjek dobijate isti odgovor: Ovdje nema budućnosti, šta da radim ovdje? To je možda i najveći problem ovoga grada. Niko nije spreman išta da promjeni, nego, eto, linijom manjeg otpora, odlazi odavde i ostavi sve za sobom. I vodeći se tom politikom, ovdje će sve i da ostane isto. Ja lično smatram da je ovo grad prilika i nepresušne inspiracije, i zato bi svi trebali da se ogrebu bar malo o taj neiscrpan izvor i promjene nešto ovdje. Moj grad ima puno mladih koji njeno ime sa ponosom nose u svijet, bilo to preko muzike, sporta ili samo činjenice da dolaze iz nje, i u nju se uvijek rado vraćaju. I morate da mi oprostite na izrazu moj grad, jer onaj ko ne voli Banjaluku, taj nikada nije znao i nikada neće znati voljeti. 

 

 

 

 

Fotografija preuzeta sa: https://www.flickr.com/photos/ognjengolubovic/14526449387

About Alisa

Takodje Pogledajte

NA PRAVOJ STRANI

Dobra strana interneta? ! Kako ja da kažem da sam na dobroj strani interneta? Jer …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *