Početna / Blogeri / NEZAHVALNA DERIŠTA

NEZAHVALNA DERIŠTA

Sjetim se često svog djetinjstva… Baršunaste slike bezbrižnih godina prolijeću pred sklopljenim očima. Kroz misli mi prolaze oni dani kada smo jedva čekali prve dane proljeća i trčali u šumu da beremo jagorčevine. Igrali smo klikera, pravili šatore, brali tužne vrbe da bi od njih napravili kostime i igrali se indijanaca. U kuću smo ulazili samo da jedemo i da spavamo. Niko nas nije mogao zaustaviti u našim maštarijama i igrama.

Sjećam se, drug je ganjao kokoške po dvorištu dok smo se mi igrali pored potoka. Ne sjećam se dana kada mi koljena nisu bila “razbijena”.

Bile su to godine poslije rata. Živjeli smo u tuđim kućama, nismo imali mnogo, ali smo imali sve što nam je bilo potrebno za srećno djetinjstvo. Današnja djeca to ne mogu ni zamisliti, a kamoli imati.

Od roditelja ćete često čuti kako su im djeca ovakva ili onakva, a sve se svodi na jedno – njihova djeca su nezahvalna derišta. Pa hajde malo da analiziramo ono što današnji roditelji govore o svojoj djeci.

– Sve sam mu dao, a on opet nezahvalan! Šta god da mu kupim njemu je malo!

Dragi roditelji, ključ je u riječi “kupim”. Djecu ne možete kupiti skupim igračkama. I šta ste im to dali? Novac? Igračke? A da li ste im dali svoje vrijeme?Kada vam dijete “dosađuje” vi im gurnete telefone u ruke da gledaju klipove i igraju igrice. A možda je baš u tom trenutku ono htjelo nešto važno da vam kaže. Naravno, razumijemo da crnčite po čitav dan kako bi im sve obezbjedili pa vam zbog toga treba odmor, mir, ko bi još mogao da sluša dječije “gluposti” poslije napornog radnog dana. Eh, dragi roditelji, misleći da im obezbjeđujete sve vi im zapravo dajete jedno veliko ništa.

– Pitam se gdje su naučili tako da se izražavaju i da psuju?

Ovdje neću puno komentarisati. Pomenuću samo svu moguću tehnologiju koju im dopuštate da koriste ne bi li nadoknadili vaše odsustvo iz njihovih života.

– Napolje? Pa pobogu! Napolju je minus, prehladiće se dijete.

Do kad ćete više djecu držati u staklenom zvonu? Kako da se ne prehladi kada nije stvorilo otpornost na viruse koji vani vladaju? Pa ja sam biciklo naučila voziti u sred zime, a oni snješka ne znaju napraviti.

– Evo vidi! Nove hlače je poderao! Ništa ne zna sačuvati!

Pa šta? Neka je! To je dijete! Pustite ih da skaču, da se prljaju, jednostavno pustite djecu da budu djeca! Nemojte dramiti zbog svake polomljene igračke, kada jednom polomi drugi put će naučiti da sačuva.

– Ja više ne znam šta da radim! On je nemoguć!

Ne brinite, ovo su govorili i moji roditelji, ali ne iz istog razloga. Ja sam se prvi put potukla sa 8 godina, pa su moji kukali što sam nemirna, ali su bar znali da nikome neću dozvoliti da me zeza. A zbog čega vi izgovarate ovu rečenicu? Možda zbog toga što ste navikli dijete da dobije sve što poželi (u materijalnom smislu) pa su njegove želje postale preskupe?

Dragi roditelji, znam da ćete pomisliti kako vam pametujem, ali nakon što pročitate ovaj tekst dobro se zamislite. Ili se bar sjetite kakvo je bilo vaše djetinjstvo i uporedite ga sa onim koje vaše dijete ima, biće vam dovoljno da shvatite.

Ja nisam roditelj i zato ovakve stvari vjerovatno posmatram objektivnije. Vjerujem da će neki biti i ljuti što im tamo neka klinka pametuje o odgoju njihove djece, ali vjerujte da tu klinku boli što ta djeca u njenim godinama postaju isfrustrirana i iživljavaju se na načine na koji sami sebi ugrožavaju život.

Voljela bih da prestanemo praviti “debile” (kako bi to današnja djeca rekla) i pustimo ih da se igraju. Vjerujte biće im lakše kad odrastu.

About Alisa

Takodje Pogledajte

TREBINJE – GRAD U KOJI SE ZALJUBIŠ

Rekao sam sebi da ako zbog nekog grada i geografske oblasti treba postati putopisac onda …

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *