Početna / Film / 45. FEST 2017.

45. FEST 2017.

Ove godine sam imala priliku da prisustvujem četrdeset i petom Međunarodnom filmskom festivalu (FEST), jednom od najvažnijih kulturnih događaja u Beogradu i šire. Prikazivani su najvredniji filmovi domaće kao i strane kinematografije. Naravno, nemaju svi filmovi istu vrijednost, niti su svi zaslužili jednake hvale, čak bih rekla da su bila velika variranja u vrijednosti, scenarijima, snagi likova i režiji. Prvi prikazan bio je Svi severni gradovi, film  režisera Dane Komljena. Možda i film ima veliku vrijednost, ali osnova koju čini manjak pokreta kamere, oduženost scena, bizrani monolozi (jedna rečenica iz filma glasi: „Dopada mi se lizanje nataloženog znoja“, možda sam parafrazirala) i manjak prikazivanja karaktera i osjećanja glumaca prati eksponent  monotonije. Nakon tog je uslijedio film Jesen Samuraja, film za koji ni od koga nisam čula riječi hvale. Da sad ne dužim o svim filmovima, istaći ću one koji zaslužuju najveće riječi hvale.

Drugi dan, posljednji je prikazan  film American Honey (Američka Draga), režiserke Andree Arnold, dobitnice Oskara 2003. Za kratki film Wasp. Iako je trajao tri sata i ja sam bila prilično umorna od hodanja po Beogradu,  film je držao moju pažnju sve vrijeme, a spontani dijalozi, puni internih šala potpuno se uklapaju u cijeli koncept filma, kao i u socijalnu tematiku koja pretežno obuhvata siromašni dio stanovništva. Radnja je pomalo usporena i nema naglašenog vrhunca radnje, ali dinamičnost likova, njihovih putovanja, kompleksnost njihovih odnosa uspjeli su dovesti ovaj film do višeg nivoa umjetnosti.

Od domaćih filmova istakla bih Dnevnik mašinovođe, režisera Miloša Radovića, u kom glumi poznati glumac Lazar Ristovski koji je ujedno i producent filma. Film opisuje život mašinovođa, kao što se iz naslova može zaključiti, pruža razumijevanje za njih, opravdava ih zbog ubistava koje nenamjerno učine i ulazi u porodično-društvene apsekte. Izmiješanost žanrova, koji se protežu od crne komedije do ozbiljne, tragične drame, daju nekonvencionalnost i posebnost filmu u domaćoj kinematografiji. Na kraju filma, pojavili su se kao gosti Lazar Ristovski i Miloš Radović i odgovarali na pitanja voditeljke i kasnije publike. Lazar Ristovski je pitanjem da li je iko pogledao film (na šta je dobio negativan odgovor) posramio publiku, rekavši da postajemo licemjerno društvo koje ne poštuje dovoljno tuđi rad, a sami želimo da činimo, pravimo i širimo umjetnost jednog dana.

Još bih istakla američki film Hell or high water, nominovanog za četiri Oskara ove godine, i sa razlogom, jer ima izvanredan scenario (za šta je bio i nominovan), vrhunsku glumu i definisane i jake likove. Odnos između glavnih likova je dirljiv, intiman, ali kao takav nije doveden do patetike.

To su ta tri filma koja sam izdvojila, mada to je ipak moje mišljenje, možda se nekome baš svidio film Svi severni gradovi ili smatra da je neki od ova tri loš. Uvijek će postojati različita mišljenja, najvažnije je naučiti to uvažavati, mada danas rijetko ko to želi. U svakom slučaju, svaki film vrijedi pogledati, čak i one loše, jer učimo kako poboljšati naš rad i formiramo kritičko-kognitivno razmišljanje.

Anne Bonny

About Loki

Nemojte da se bojite života, već avanturom oslovite ga, Nadajte se, jer samo tako se živjeti može. I vjerujte, o da, neka to bude povrh svega, Kada sve to spojite, svidjeće vam se život ispod vaše kože.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *